- izbočen
- nach außen gewö'lbt, vorspringend, konve'x
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
izbočen
Schlagen Sie auch in anderen Wörterbüchern nach:
ìzbočen — prid. 〈odr. ī〉 koji strši, koji se izdiže iznad neke površine; ispupčen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izbóčiti — im tudi zbóčiti im dov. (ọ̄ ọ̑) dati čemu navzgor, navzven ukrivljeno obliko: mačka je izbočila hrbet; izbočiti prsi / izbočiti pločevino; dno posode se je izbočilo; stena se je močno izbočila ◊ les. les se izboči spremeni pravilno obliko v… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
izbòčiti — (se) svrš. 〈prez. ìzbočīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ìzbočen, gl. im. izbočénje〉 dati čemu ispupčen oblik, učiniti da što strši iz ravne površine; ispupčiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
konvèksan — konvèks|an prid. 〈odr. snī〉 koji je izbočen [∼ne leće]; ispupčen, opr. konkavan, udubljen ∆ {{001f}}∼an kut mat. kut manji od 180°; ∼an skup mat. skup točaka u ravnini ili prostoru sa svojstvom da za svake svoje dvije točke sadrži i cijelu dužinu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȍnkāvan — kȍnkāv|an prid. 〈odr. vnī〉 koji je udubljen [∼no zrcalo]; ugnut, uleknut, opr. konveksan, izbočen ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
radìjātorskī — radìjātorsk|ī prid. koji se odnosi na radijatore ∆ {{001f}}∼o rebro izbočen dio radijatora (ob. pomoćna jedinica mjere za obračun utroška energije) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tr̀bušast — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji ima velik trbuh (o osobi) 2. {{001f}}koji je nalik trbuhu [∼a boca]; obao, zaobljen, izbočen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ìzbočeno — pril. na izbočen način; ispupčeno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
protruzija — protrúzija ž DEFINICIJA term. izbočenost, ispupčenost [protruzija očne jabučice] ETIMOLOGIJA lat. prostrusio ≃ protrusus: izbočen ← protrudere: provaljivati … Hrvatski jezični portal
bikonveksan — bȉkonveksan prid. <odr. snī> DEFINICIJA fiz. koji je s obje strane ispupčen; izbočen [bikonveksna optička leća] ETIMOLOGIJA bi + v. konveksan … Hrvatski jezični portal
radijatorski — radìjātorskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na radijatore SINTAGMA radijatorsko rebro izbočen dio radijatora (ob. pomoćna jedinica mjere za obračun utroška energije) ETIMOLOGIJA vidi radijator … Hrvatski jezični portal
